Astma je hronični inflamacijski proces u disajnim putevima koja se manifestuje otežanim disanjem, zviždanjem u grudima i kašljem. Najteži klinički oblik astme jeste akutni teški napad (status asthmaticus) u kome je bolesnik životno ugrožen.
Izliv tečnosti u pleuru najčešća je pojava koja prati oboljenja pleure. To nije posebna bolest već patofiziološka promena koja prati mnoga pleurna, plućna, medijastinumska i sistemska oboljenja.
Primarna plućna hipertenzija (PPH) označava povećanje pritiska u arterijskom delu plućne vaskularne mreže čiji uzrok nije poznat. Zbog toga se ova vrsta plućne hipertenzije naziva idiopatskom, esencijalnom, a najčešće primarnom.
Pod plućnom fibrozom podrazumeva se zadebljanje i stvrdnjavaje plućnog intersticijuma novostvorenim vezivnim tkivom. To je progresivan proces u kome se intersticijumski eksudat u početku bogat ćelijama (limfociti, plazma ćelije, histiociti, ćelije retikularnog veziva i fibroblasti) i fibrinom, postupno pretvara u ožiljno tkivo siromašno ćelijama tj. obrazuju se granulomi odnosno granulomatozno tkivo. Ovo tkivo može da razori i deformiše arhitektoniku pluća, odnosno da resorbuje i zameni plućno tkivo koje se pretvara u fibroznu tvorevinu. Zbog zadebljanja plućnog tkiva nastaju poremećaji difuzije gasova i poremećaji ventilacije.
Pleuritisi su oboljenja pleure (plućne maramice) koja dovode do povećanog stvaranja i sakupljanja tečnosti i sastojaka krvi u intrapleuralnom prostoru (prostor između dva lista plućne maramice).