Parkinsonova bolest je bolest poremećaja pokreta, nazvana po lekaru iz Londona Jamesu Parkinsonu, koji je 1817. godine prvi opisao simptome bolesti. Poremećaji pokreta nastaju zbog smanjenja lučenja hemijske supstance dopamina, i to u delu mozga koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta (bazalne ganglije).
Multipla skleroza (MS) je hronično oboljenje centralnog nervnog sistema koja se karakteriše procesom demijelinizacije kičmene moždine i mozga. Proces demijenilizacije podrazumeva gobitak bele supstance, mijelina koja je sastavni deo nervnog tkiva. Bolest je vrlo varjabilna, ispoljava se neurološkim simptomima i znacima, i karakterišu je česta pogoršanja, koja ubrzo zatim smenjuju nagla poboljšanja kliničke slike. Nastanak multiple skleroze rezultira problemima različitog stepena, od blage ukočenosti i otežanog hodanja do oslepljenja.
To je bolest moždanog parenhima, koja je rezultat poremećaja moždane cirkulacije, bez obzira na to da li je taj poremećaj rezultat procesa u samom mozgu ili je poremećena moždana cirkulacija rezultat bolesti drugih organa ili organskih sistema, ili je pak uslovljena delovanjem različitih fizičkih i hemijskih agenasa.
Epilepsija je hronično neurološko oboljenje koje se karakteriše spontanim ponavljanjem epileptičkih napada. Epileptički napad može da se javi kod bolesnika sa epilepsijom, kao i kod osoba koje nemaju epilepsiju, usled metaboličkih ili toksičnih faktora, apstinencijalnog alkoholnog sindroma, febrilnosti, infekcije, elektro-šoka, kao zbog dejstva mnogih drugih štetnih noksi.
Alchajmerova bolest je najčešći uzrok demencije i prema većini istraživača čini više od polovine ovih oboljenja. Uzrok se uglavnom ne zna, ali postoje lekovi i mere koji mogu da ublaže tegobe bolesnika.