Bipolarni
poremaćaj se karakteriše promenama raspoloženja, od duboke depresije do
ekstremne euforije. One se ponekad brzo smjenjuju, a ponekad pojedina faza
traje danima. Izvestan broj osoba s ovim poremećajem oseća samo
depresiju, sa tek povremenom tzv. maničnom fazom.
Uzrok nastanka
Niko nije sasvim siguran šta to prouzrokuje bipolarni
poremećaj ili maničnu depresiju. Ima snažnih pokazatelja da, zato što se
bipolarni poremećaj javlja i provlači kroz generacije porodica, ima genetsku
osnovu. Mozak ljudi sa bipolarnim poremećajem je izgleda osetljiviji na
emocionalni ili fizički stres i ima smetnje u prenošenju nervnih impulsa koji
normalno vraćaju mir i spokoj. Kroz osetljivu igru neuro-hemijskih supstanci u
mozgu, mi regulišemo svoje raspoloženje,spavanje i apetit.Nedostatak sna,
raskidanje važnih veza i odnosa, promene u ustaljenom načinu života (čak i
pozitivne, kao na primer polazak na fakultet) ili preterana stimulacija, mogu
da prouzrokuju hemijski disbalans koji onda inicira maničnu epizodu.
Klinička slika
Svako ko boluje od bipolarnog poremećaja doživljava ga na
sopstven i jedinstven način Bipolarni poremećaj je potencijalno ozbiljna,
onesposobljavajuća bolest,Simptomi mogu da budu jako izraženi i mogu značajno
da utiču na socijalno i profesionalno funkcionisanje pojedinca Kod svake osobe
broj i pravilo pojavljivanja epizoda su različiti i jedinstveni. Kod nekih
ljudi izraženo je pravilo pojavljivanja zavisno od godišnjeg doba, kod nekih je
broj maničnih epizoda veći od broja depresivnih, a kod nekoga epizoda se
ponavlja svakih par godina.
Manična faza-rana faza (hipomanija) obično počinje pojačanim osećajem zadovoljstva,
samopouzdanja, društvenosti, kreativnosti i energije. U ovoj fazi ljudi sa
bipolarnim poremećajem su vrlo produktivni na poslu, kreativni, socijalno
privlačni i zabavni za društvo. Zbog zadovoljstva koje pruža ova faza bolesti
mnogi ne žele da potraže lekarsku pomoć.
Na žalost,
ova faza brzo može da eskalira u razbuktalu maniju. Tokom sledeće faze
ljudi
pretežno postaju euforični, uvek previše energični i negiraju da nešto
sa njima
nije u redu. Loše rasuđuju, impulsivno se ponašaju, postaju besni,
razdražljivi
i svadljivi ako im se neko suprotstavi. Drugi, koji ih poznaju, videće
da
njihovo ponašanje ne odgovara njihovom karakteru. Osoba vrlo malo
ili uopšte ne spava, a i pored toga ima ogromnu energiju i
snagu,govori toliko brzo da drugi ne mogu da isprate njeno
razmišljanje, misli se toliko brzo smenjuju da to otežava koncentraciju
i pamćenje ideja,
lako im se ometa koncentracija skakanjem misli sa jedne ideje na
drugu,preterano su pokretni, što je uočljivo i ljudima oko njih,
Nestrpljivo
delovanje bez razmišljanja o posledicama - kao na primer - trošenje
novca preko
svojih mogućnosti, neadekvatne i indiskretne seksualne aktivnosti,
povlačenje
budalastih koraka u poslu.U svojoj najtežoj formi kod manije se može
pojaviti i
gubljenje smisla za realnost sa psihotičnim simptomima kao što su
slušanje ili
viđenje stvari koje u realnosti ne postoje (halucinacije) ili javljanje
fiksiranih neosnovanih verovanja da je osoba Mesija ili da je obdarena
nadljudskim moćima (sumanute ideje).
Depresivna faza-manična faza obično rezultira potpunim fizičkim i emocionalnim kolapsom u
obliku bolne depresije koja obično sledi. U fazi depresije, znaci i simptomi
traju više od dve nedelje, većim delom vremena i smanjuju mogućnost normalnog
funkcionisanja. Oni uključuju:uporno osećanje tuge,
uznemirenosti, krivice i beznađa gubitak interesa za aktivnosti
koje su ranije donosile zadovoljstvo; smetnje u spavanju sa
iscepkanim snom ili preteranim spavanjem,promene u apetitu, gubitak težine ili
gojenje,hronični umor i nezainteresovanost;problemi s pamćenjem, koncentracijom i organizovanjem misli;brojne fizičke
smetnje i bolovi u telu bez nekog vidljivog razloga, misli o bezvrednosti i samoubistvu koje se ponavljaju.
Dijagnoza
Pažljivo se
ispituje istorijat bolesti, razgovara se sa osobom kako bi se identifikovali
znaci, simptomi i pravilo njihovih ponavljanja, i tako se dolazi do dijagnoze. Često
se i porodica uključuje da bi se tačno shvatilo šta je po sredi i šta se
dešava.
Lečenje
Osnov za
svaki tretman bipolarnog poremećaja je korišćenje lekova (stabilizatori raspoloženja
(psihostabilizatori), antidepresivi, antipsihotici, anksiolitici ) kako bi se povratilo i stabilizovalo
normalno raspoloženje i funkcionisanje. Dodatno, psihoterapija, edukacija
pacijenata i porodice i povezivanje sa ljudima sa sličnim problemima takođe
mogu doprineti lečenju.