Autoimuni pluriglandularni sindrom predstavlja adrenalnu insuficijenciju udruženu sa mukokutanom kandidijazom i hipoparatireoidizmom.
Uzrok nastanka
Smatra se da se ovaj sindrom nasleđuje
autozomno-recesivno. Dokazana je i imunološka priroda oboljenja pojavom
antiadrenalnih i antiparatireoidnih antitela.
Klinička slika
Autoimuni pluriglandularni sindrom tip I se pojavljuje najčešće u dečjem uzrastu. Prvi klinički znaci su pojava
mukokutane kandidijaze udružene se
hipoparatireoidizmom, dok se adrenalna insuficijencija javlja mnogo kasnije. Pored toga nije isključena pojava nekih drugih pratećih oboljenja – alopecije, malapsorpcije, insuficijencije gonada, perniciozne anemije, hroničnog aktivnog hepatitisa, oboljenja štitaste žlezde i insulin zavisnog dijabetesa.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, obejktivnog pregleda, imunološko-laboratorijske dijagnostike, radiološkh nalaza.
Lečenje
Terapija je kompleksna i zavisi od simptomatologije i oboljenja koja se javljaju u sklopu sindroma. Svaki vid terapije može komplikovati prisutna
malapsorpcija.